Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

subota, 28.02.2015.

Omogućio Sheldon

U opisu generacije y često se spominje sintagma digitalni urođenici, što je točno samo za dio generacije. Naime mi rođeni u periodu '80-'90 uglavnom nismo rođeni s računalima i mobitelima. Činjenica tehnologija nam je bila znatno dostupnija nego onima prije, ali većina ljudi iz moje okoline je računalo dobila u srednjoj školi, kao i mobitel. Prvo računalo mi je bila upravljana moćnim procesorom 286, vrlo rabljena u diskutabilnom stanju. Služilo je za igranje Huga s diskete (i to 5,25inčne), crtanje u Paintu i dokumentiranje planova za preuzimanje svijeta. Negdje u 2-3.srednje sam dobila komp s kojim se moglo raditi zanimljive stvari i pazi-pristup na Internet!

Oni koju godinu stariji yci su bez tog uglavnom dočekali fakultet. U nekom periodu djetinjstva smo bili osuđeni na nekoliko tv-programa i video-kazete. Sjećam se oduševljenja kablovskom televizijom i Cartoon networkom prije škole. I vikend epizodama Star Treka.

Znanstvena fantastika i fantasy nisu za svakog.

To su mi obično ljudi govorili kad sam bila oduševljena nečim pa mi prostojno objašnjavali kako sam smor.
Ili ih voliš ili ih ne voliš (tu na scenu stupa Big bang ekipa).

Unatoč tome što većina ljudi dijeli razinu znanja fizike, a i većine drugih prirodnih znanosti s Penny, a ne bilo kim drugim iz ekipe serija je zaživjela. Zaživjela do te mjere da su ljudi (a pojava je dobila epidemijske razmjere) počeli citirati Yodu i razumijevati Hawkinga. Kako se to poklopilo nikako mi nije jasno, u isto vrijeme istim ljudima je prošao neprimjećeno Dilbert dok su zaživjeli recimo Simpsoni i Futurama.

Sad je odjednom sf svačija, a ne samo Schrodingerovaa mačka, o fantasyu da ne govorimo. Tko nije pogledao sve Hobite u 3D ne može uzdignute glave nazvati sebe geekom. A važno je zvati se geek jer Ernest je tako passé.

Zanimljivo je istinita izjava jednog profesora da je svrha marketinga stvaranje potrebe. I zbilja, potreba je stvorena, za mobitelom u svako doba, za mailom u svako doba, za stalnim pristupom svemu, za funkcijama i aplikacijama koje ne koristimo. Potreba za imanjem je postala virtualna, samo eto, treba uređaj za pristup. I ne ovo nije karakteristika yaca, ovo je sveopće budalasanje.


Da se razumijemo Star Trek je sjajna serija zbog hrpe stvari, stvaranja osjećaja mogućeg postojanja s različitima u vrijeme kad su serije bile vrlo crno-bijele, davanja ideja i smjernica budućnosti koje tehnologija u tom trenutku nije mogla provesti...Star trek je kultna stvar koja zapravo nije za svačiji ukus.

S obzirom da su u doba kad nisam mogla birati što je na tv-u puštali Star Trek Voyager sam jedva čekala svaku epizodu, godinama koju godinu kasnije pokušala sam gledati TOS i nije išlo. Što je i oke, jer jednostavno sve za svakog. Recimo unatoč činjenici da je to kultno i kulno na mnogo razina je u odnosu na onaj Star Trek na koji sam navikla je bilo statično i dosadno.

Zanimljivo, ali da nije Sheldona sad milijarde ljudi ne bi mogle naricati nad Leonardom Nimoyem. Da nije Sheldonove vulkanske naravi, emotivne i socijalne retardacije, aspergerovog sindroma mnogi nikad ne bi čuli za vulkance, a da nije njegove opsesivne sklonosti prema progonu geek-celebritya mnogi nikad ne bi saznali tko je Leonard Nimoy i jučer ne bi imali za kog objavljivati masovno statuse o ripanju.

Nemam ništa protiv,možda više ljudi bude povučeno u razmišljanja o prirodnim i tehničkim znanostima, kvotu ekonomskih stručnjaka smo davno popunili.

28.02.2015. u 15:17 • 12 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi